Kada razmišljam o sebi još u adolescentnoj dobi, čini mi se da sam uvijek imala interes za razumijevanje ljudi i međuljudskih odnosa, pa i nije iznenađujuće što me put odveo u smjeru psihologije. Studij psihologije završila sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a iskustvo sam potom stjecala radeći u srednjoj školi, centru za socijalnu skrb te vlastitoj privatnoj psihološkoj praksi.

U ovaj sam se posao zaista zaljubila kroz savjetodavni i terapijski rad s mladima. Znatiželja, glad za novinama i promjenama, promatranje stvari na drugačiji način, želja za povezanošću s drugima, težnja k autentičnosti, neke su od brojnih karakteristika koje sam kod njih prepoznala, a koje su toliko važne i za rast i razvoj u odrasloj dobi. Nakon tog iskustva, sav moj daljnji profesionalni put usmjeren je prema psihoterapiji i istraživanju načina na koje možemo bolje upoznati i razumjeti svoj unutarnji svijet, mijenjati dosadašnje obrasce ponašanja i doživljavanja koji nas ponekad čine “zatočenima” i ostvariti prijeko potrebne ispunjavajuće odnose s drugim ljudima.

Vjerujem da je za istinsko razumijevanje i povezanost s drugom osobom, bilo u privatnom ili terapijskom smislu, nužan i rad na vlastitim mislima i emocijama. Kroz kontinuirani osobni psihoterapijski rad svojim klijentima pružam dodatni osjećaj sigurnosti i podrške, budući da znam kako je biti u ulozi klijenta. Praksi kojoj sam posebno posvećena posljednjih nekoliko godina usredotočena je svjesnost (engl. mindfulness), iz koje sam naučila da je često neugoda upravo ono mjesto gdje započinje promjena.